BIRDMAN

Propali glumac(Michael Keaton) koji je odigrao ikonicnog Birdmana u istoimenom filmu, u potrazi za revitalizirajucim glumackim pokusajem odluci odraditi jednu Broadwaysku dramu(glumiti ce, režirati i napisati scenarij), no s svakim korakom naprijed, uslijede dva koraka nazad, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu.
Jedno zaista neobicno, ili možda bolje kazano metafilmsko ostvarenje Alejandra Gonzalesa Inarritua(BIUTIFUL, BABEL, PASJA LJUBAV), koje se na poprilicno posprdan nacin obraca blockbusterskoj publici željnom vizualnih ekstravaganci bez prave forme. No iako bi se na prvi pogled moglo kazati kako glorificira kazališne daske, tek u završnim trenucima filma, otkrijemo kako zapravo na suptilan nacin i njih secira, karakterizirajuci svake krajnosti, kako one celuloidne(citaj posvemašnja potreba za CGI), tako i one kazališne(odvec kriticno nastrojena publika, kritika i isforsirani glumci) kao totalno nepotrebne u kvalitativnoj domeni shvacanja ili prihvacanje nekog ostvarenja. Zaista je zanimljiva odluka redatelja da skoro tijekom cijelog trajanja filma ne napusti okvire scenografije jednog kazališta, svojevrsno objašnavajuci cijeli život glumaca, koji ne prestaju živjeti van svojih uloga, nego se jednostavno stope sa svim tim likovima, što za neke zna biti poprilicno devastirajuce. No, iako je samim njima vjerovatno najgore, jer vjerovatno misle da su neshvaceni, Irarritu sugerira kako u tom "procesu" najviše stradavaju koleteralne žrtve, poput obitelji i prijatelja, koje su na ine nacine izignorirane za vrijeme, njihova života, odnosno karijere, koji se nakon nekog vremena spoje u isto. Režija Irarritua je energicna i napeta, sparena s fino ugodjenim, rekao bih i napadnim minimalistickim soundtrackom, dok je kamera prilicno eminentna i sveprisutna s mnoštvo uskih kadrova koje stavljaju naglasak na lika, a ne toliko na formu. Gluma svih protagonista je savršena, dok posebno valja naglasiti Edwarda Nortona(KLUB BORACA, GENERACIJA X), kojemu je ovo svojevrsni metafilmski povratak na "velika vrata", koji je zaslužio, ali opravdao, s jednom od boljih sporednih uloga ove godine dok je Michael Keaton(BATMAN, BUBIMIR) zaista s ovom ulogom stavio sve karte na stol da bi povratio svoj zvijezdani status, moram se složiti, odradio je to prilIcno uvjerljivo i emotivno i totalno zaslužio Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno poprilicno filmofilmsko ostvarenje koje nece biti za one manje upucenije u filmsku umjetnost, dok ce onim zagriženim, informiranijim gledateljima, koji su donekle involvirani u umjetnicke faktore života, poslužiti kao svojevrsni "almanah" prošlosti, sadašnjosti i nadam se buducnosti..

Read more »

PREDESTINATION

Film PREDODREDIŠTE(PREDESTINATION) prati život vremenskog agenta(Ethan Hawke). U svojem poslijednjem zadatku mora pronaci bombaša za kojeg se zna da ce poharati pola New Yorka u prošlosti, a jedini koji ga može zaustaviti je on.
Drago mi je kad, recenzirajuci, prvo moram sugerirati, da je o doticnom filmu bolje što manje znati zbog svrsihodnosti gledanja. E pa to je upravo slučaj i s ovim neobicno koncipiranim filmom, koji se vecini vjerovatno nece svidjeti, ili možda ipak da. Sugerirati cu, kako je potrebna potpuna koncentracija za vrijeme gledanja ovog filma, dok cu svim onim "automatski nastrojenim kriticarima" kazati da ne traže dlake u jajetu nego da poštuju originalnost, i drugaciji pogled na temu koja je filmski i literalno gledajuci dobrano izlizana. I dok je primjerice LOOPER bio više nekako mainstreem nastrojen, s elementima horora i eminentnosti, PREDOREDIŠTE bi se slobodno moglo postaviti na kazališnim daskama i svejedno funkcionirati savršeno, što je činjenica zbog koje scenaristima i redateljima brači Spierig(DAYBREAKERS), treba skinuti kapu. U ovom ostvarenju nema akcije ni vizualnih ekstravaganca, ovdje je akcija dijaloška, monološka, ali u niti jednom trenutku dosadna, dok je odmatanja filma poput listova luka do svoje same srži, biti, poante, prava mala umjetnost za sebe. Postavljaju se mnoga pitanja nakon odgledanog i postavljati ce se. Film se kritizira ali hvali, detaljizira, što znaci da su i oni "hejteri" filma, dobro obracali pozornost prilikom gledanja, što znaci da su ih koncept i prica filma zaintrigirali, dva pojma s kojim se ne može pohvaliti veliki broj filmova. Da nebi ispalo da se radi o remek djelu jer nije, film ima svojim mana, najviše zbog kompleksnosti i magnitude price, no jednostavno se mora cijeniti narativna potentnost redatelja i scenarista kao i egzekutiranje cijelog koncepta, u jedan više nego gledljiv, zanimljiv i napet film. Moram spomenuti i odlicnu glumu glavnih likova koji energijom i odlicnim glumackim bravurama adekvatno sudjeluju u naraciji, dok se narocito istice relativno nepoznata Sarah Snook, koja je ostvarila jednu od boljih ženskih uloga ove godine, dok je Ethan Hawke(BEFORE MIDNIGHT, SINISTER, DAN OBUKE) standardno uvjerljiv, no još uvijek s komercijalnog mainstreem gledišta uvelike podcijenjen, cemu ide u prilog i cinjenica da film nažalost nije ostvario nekakav znacajan financijski uspjeh.  Kvalitativno gledajuci u retrospektivi znanstvene fantastike u 2014 godini, negdje izmedju superiornijeg INTERSTELLARA, i samo nijansu inferiornijeg EDGE OF TOMORROW.

Read more »

WHIPLASH

Prvo je osvojio "citav" Sundance film festival. Pet nominacija za Oscara(najbolji film, sporedna uloga, adaptirani scenarij, montaža i zvuk) zvuči puno zar ne?! Za RITAM LUDILA(WHIPLASH), ja kažem podrugljujuce premalo. Činjenica da Damien Chazelle, inace redatelj i scenarist filma, nije ostvario nominaciju za najbolju režiju, spada definitivno u jednu od večih Oscarovskih previda u poslijednje vrijeme. Iako možda malo prenapadan, cak bi se usudio kazati i karikiran(ali totalno u svrhu vece poante) u ponekim segmentima, naročito onim gdje Fletcher(J.K. Simmons) verbalno i fizički napada mladu potencijalnu bubnjarsku jazz zvijezdu Andrewa(Miles Teller), film od samog početka pa do odjavne špice, jednostavno anulira sva dogadjanja i misli oko vas, u odvodi vas u jedan skroz drugačiji svijet, svijet za koji možda nitko ne zna ni da postoji, kako metafilmski gledajuci, tako i narativno. Talent, ambicije vece od života, bol, znoj i suze, za necin naizgled i vjerovatno nedostižnim, za nešto na što ce vecina odmahnuti rukom i otici napraviti djete, naci ženu i zapoceti stereotipan život, no ne i ova dva protagonista, oni žele nešto više, oni žele biti zapamčeni, jer nije bitna kvantiteta života, nego kvaliteta, a kvalitetu nije lako postici. Naravno, važan dio ukupnog dojma ovog filma, je bila gluma dvojice glavnih glumaca, koji su možda i metafilmski, imali duel, kako scenaristicki gledajuci, tako i realnija, u borbi za potencijalnu Oscarovsku nominaciju, koju su realno obojica zaslužili, a samo je jedan(J.K. Simmons) ostvario za sporednu ulogu(moram priznati ipak malo bolji od Milesa Tellera). No redatelju Chazellu nije bilo do nominacija i priznanja, i to je vidljivo u svakom kadru, njemu je bilo do toga da postavi pitanja nekon odgledanog, da se svi malo propitamo i oko svog života i svojih aspiracija, no možda mu je najviše bilo do toga, da široj publici približi jazz, kakav prije nisu doživili, u svojoj iskonskoj formi, savršen kakav jest. Zato moj savjet jest, da pogledate ovi film znajuci što manje prije gledanja(da vas tematika nebi odvratila), jer vjerujte, imati će te iskustvo godine, akcijski spektakularan film bez vratolomija, bolna drama i katarza, zapravo najbolje kazano, ŽIVOT!

Read more »

BOYHOOD

165 minuti trajanja. Drama koja prati djecaka u svom odrastanju od 5 do 18 godine života. Film jednostavno naslovljen BOYHOOD. Mislim da bi prema ovim prvim recenicama vecina publike željnje uzbudjenja samo onako sarkasticno odmahnula rukom i izbjegla ga u velikom ruku, osim ako naravno trijumfira na Oscarima što površnijoj publici znaci bitno štivo za razgovore s filmski educiranijim društvom na koje ce neminovno nabasati slijedeci vikend kada izadju vanka a ne žele ispasti "out". No, postoji jedan jako bitniji metafilmskiji segment ovog filma koji pobija sve prije napisano i daje vam veoma dobar razlog za gledanje, ili možda ne toliko razlog, koliko kuriozitet. Naime, redatelj Richard Linklater(BEFORE SUNSET, BEFORE SUNRISE, BEFORE MIDNIGHT) je prije 12 godina obvezao glumce(Patricia Arquette, Ethan Hawke, Ellar Coltrane..) da sudjeluju u njegovom projektu naslovljenom BOYHOOD slijedecih dvanaest godina, kako bi što uvjerljivije prikazao odrastanje glavnog lika imena Mason kojeg tumaci Ellar Coltrane. Nema tu nekih velikih dramaticnih obrata, ni inspirativnih glumackih preglumljavanja koje bi trebali zaraditi Oscara za svoje "bravure", ovo je jedan pionirski, skoro pa dokumentaristicki(kažem skoro jer ima scenarij) nastrojen eksperiment, koji na trenutke jest pomalo težak za gledanje, možda nama neamerikancima i pomalo nerazumljiv(kao što je amerikancima neshvatljiva naša prošlost), no svjedno vrijedan vaše pažnje i poštovanja. Uspio je Linklater kroz niz zanimljivih dijaloga pobjeci iz zamke zvane repetativnost i dosada, dok je u nekom širom smislu, uspio, suptilno biti i kronicar SADa u poslijednjih dvanaest godina, i to samo djelomicno pristrano(Obama segment), što je veoma važno radi objektivnosti ideje filma. Dodao je on tu zanimljiv dijapazon obiteljski problema, obavijem ponajviše finacijskim situacijama koje tempiraju nacin odnosa medju obiteljima, kao i probleme kao što su rastava, alkoholizam, obrazovanje i sl., no nikad prenapadno i ocito, nego više sa strane, kao promatrac, nudeci vama da sami donesete neke zakljucke kroz katarze glavnih likova koji se kao i sam film, mijenjaju kroz godine. Jedno uistino posebnije ostvarenje, koje filmski i dramski nije toliko visokoj kvalitativnoj razini, no gledajuci metafilmski, ovo je sigurno jedan poseban, drugaciji film, nadasve originalne pocetne ideje(solidno egzekutirane), koja je vec sama po sebi vrijedna gledanja, a o odgledanom sadržaju moci suditi i ocijenivati nakon odgledanog, dok ce te se skoro sigurno, tokom gledanja podsjetiti na svima nebitna i nepoznata, a vama toliko bitna životna dogadjanja, skoro pa i sitnica(tužnih i veselih) koje su vas oblikovale u osobu koja ste sada.. Tko zna, možda pronadjete i odgovor za neke probleme ili se pronadjete u sadašnjosti i prestanete strašiti buducnosti.

Read more »

THE IMITATION GAME

Tijekom drugog svijetskog rata, matematicar Alan Turing uz pomoc skupine matematicara i kriptografa pokušava "provaliti" Enigmu, njemacki stroj, pomocu kojega su nacisti neometano komunicirali tijekom cijelog rata.
Evo, sudeci prema knjizi Andrewa Hodgesa, prema kojoj je nastalo recentno ostvarenje IGRA OPONAŠANJA(THE IMITATION GAME), nacisti nisu donjeli samo pustoš i smrt u svojoj potrazi za dominacijom. Da nije bilo Enigme, ne bi se angazirala skupina matematicara da probije kod, samim time Turing ne bi vjerovatno imao sredstava da realizira svoju ideju, svoj stroj, svog "Christophera", koji je osim što je savršeno dekodirao Enigmu, bio preteci ni manje ni više nego racunalima, koje su u pocetnim fazama nazivala Turingovim strojevima.
Veoma intrigantno ostvarenje redatelja Mortena Tydluma( odlicni norveški LOVCI NA GLAVE) balansira savršeno u okviru dosta žanrova, što je cinjenica vrijedna divljenja. Ne samo da je i jedan suptilan ratni film, koji više manje uspješno ocrtava militaristicki faktor tog perioda, nego je u svojoj samoj bazi punokrvna subjektivna psihološka drama, o covjeku razapetom izmedju samog sebe, svojih želja, ocekivanja i stvarnošcu u kojoj se nije najbolje snašao. Trilerski faktor se polako nadvija  nad cijelim filmom tijekom citavog svog trajanja u domeni špijunske misterije "dvostrukog agenta", dok sve to fino nijansiraju romanticne aspiracije dvoje glavnih likova, Turinga(Benedict Cumberbatch) i njegove kolegice Joan Clarke(Keira Knightley), samo na jedan ne baš uobicajeni nacin, putem kojih je vizualiziran i citav zatvoreni nacin razmišljanja ljudi u tadašnje vrijeme, koji je vjerovatno psihološki osakatio milijune ljudi, možda i više nego sam Hitler da budem malo i ironican(kad pogledate znati ce te o cemu pricam). Gluma je savršena, i iako na samom pocetku izgleda kao da ce se Cumberbatch(britanski SHERLOCK, THE FIFTH ESTATE) upustiti u neopravdano preglumljavanje, odlican scenarij Grahama Moora mu daje povoda za to i totalno ga "opravdava", što nije baš cesta pojava. Cak je i standardno pomalo naporna Knightley(ANA KARENJINA) ublažila svoju sad vec stereotipnu "patnicku glumu" i iznjedrila jedan fino ugodjeni lik emancipirane mlade žene koja teži k samostalošcu. Matthew Goode(SAMAC) je vec standardno britanski šarmantan i totalno pogodjen kao "mrzim te al drag si mi" kolega Turinga, koji ga eto na ine nacine tokom filma motivira, dok je narocito fino pogodjena uloga Matt Stronga(BEFORE I GO TO SLEEP), kao špijuna MI:6, koji je u svakom trenu korak ispred svih, zaista super iskorištena manja minutaža, i ako se mene pita vrijedna nominacije u kategoriji najbolje sporedna uloge, upecatljivo u svojoj minimalnosti, nema što. Sve u svemu jedan izvanredni film, odlicno iskorištenih omanjih produkcijskih vrijednosti(u koomparaciji s americkim blockbusterima), prepun fino izbalansiranih žanrova, tako da svima ima nešto za ponuditi, dok mu je tempo rijetko neprimjetan u svojoj energicnosti, do te mjere da nakon završetka želite još. Gluma je izvanredna, što nije rijetkost u britanskim filmovima, i zaista je dobra stvar da su upravo oni vukli glavne konce ovog filma, jer su iznjedrili jedno moderno remek djelo, nesputno žanrom, nego inspirano životom, kompleksnim kakvi je, neobicnim kakvim je, i nadasve jedan film koji je dao jednoj izvanrednoj osobi posmrtnu posvetu za pamcenje.. Turing, nakon ovog filma, svi ce te se sjecati.. i neka!!

Read more »

I ORIGINS

Sreca da za svaki ocajan film, imaš priliku za kvalitativno osvježenje, odnosno ispravak, pa je tako i meni nakon dosade i infantilnosti zvane SEDMI SIN, kao narucen sjeo I ORIGINS redatelja Mike Cahilla(ANOTHER EARTH).
Film prati molekularnog biologa(Michael Pitt) i njegovu kolegicu(Brit Marling) koji nabasaju na revolucionarno otkrice, koje bi potencijalno moglo promijeniti odnos u društvu koji danas poznajemo.
Nije radnja baš ovako jednolicna, odnosno žanrovski znanstveno "opterecena" kako je objašnjenom u šturom sinopsisu, no zbog uživanja u gledanju, odnosno zbog finog polaganog odmotavanja radnje do samog napetog finiša, nije svrsihodno odavati sve ostale segmente, možda samo napomenuti da ima tu i drame, romance, koji su lijepo obavijeni velom trilericne misterije.
Opet kažem kako je idealna situacija kada je scenarist ujedno i redatelj filma(i to barem solidni ako ništa), jer ne samo da zna kako ce sprovesti svoju ideju kroz cijeli film pa tako i do samog kraja, nego i ima totalnu kontrolu na cijelim projektom pa tako i samim castingom, koji je u ovom slucaju besprijekorno uskladjen s karakteriztacijama likova. Michael Pitt(SANJARI, FUNNY GAMES U.S, SEDAM PSIHOPATA) vec dugi niz godina fino balansira svoje projekte, i prava je šteta kako nije na A listi glumaca, jer definitivno to zaslužuje, i moram zamijeniti kako nacinom glume i odabirom ozbiljnih projekata, možda i precesto ispod radara mainstreema, neodoljivo podsijeca na Jake Gyllenhaala, što je veoma dobra stvar. Prelijepa Astrid Berges-Frisbey(PIRATI S KARIBA) je idealna kao predmet fanaticne žudnje glavnog lika, dok je Brit Marling(ANOTHER EARTH) suptilno pogodjena kao hladna kolegica i prava žena, majka. No da ne bih samo hvalospijevio ovaj film i uzdizago u epitete remek djela, jer to sigurno nije, ovo ostvarenje ima svojih mana, kao što je na trenutke preidealno uklapanje nekih dogadjanja u filmu baš u pravom trenutku kako bi se opravdala i bolje objasnila veca ideja, ili  ponajviše u još neizbrušenom ili možda bolje kazano nedovoljno iskusnom redateljskom izricaju Cahilla(puno bolji kao scenarist i pisac), koji tokom filma mijenja svoj stil, i to u ponekim trenucima zna biti veoma vidljivo, dok montažni skokovi sugeriraju vidno skracivanje trajanja filma u nekakve podnošljive "producentske kino okvire". Soundtrack je još jedan faktor koji je od velike važnosti, jer je pažljivo biran za svaku pojedinu etapu našeg glavnog protagonista i predivno obavija cijeli projekt. Iako ce kriticari možda kazati kako se radi o preambicioznom filmu/ideji(kao primjerice INTERSTELLAR), ja kažem, dobrodašao u moj klub filmova koje treba definitivno pogledati za svog života, jer nudi i više tema za raspravu, od kojih  ce neke biti pobijene, neke usvojene, no ako se mene pita, cim se raspravlja o nekom filmu i razmišlja nakon pogledanog o temama koje pokriva, u mojoj knjižici ima veliki plus, baš kao i ovo ostvarenje.. Pogledajte, necete požaliti!

Read more »

THE BABADOOK

Ionako problematican suživot majke udovice(Essie Davis) i hiperaktivnog sina(Noah Wiseman), dodatno "zacini" naizgled djecja knjiga/slikovnica naziva Mister Babadook, slucajno pronadjena od strane djeteta, u kojoj se nalaze blago kazano uzmemirujuce ilustracije i tekst.
Iako se epitetom remek djelo, razbacuje olako kad se opisuje ovaj film na nekim renomiranim forumima, moram malo "stati na loptu" i kazati kako remek djelo definitvno nije(ako se moju malenkost pita), ali da zaslužuje vašu potpunu pažnju i malo više od toga, definitivno DA! Malo je kazati da se napetost može doslovce rezati nožem prilikom gledanja ovog filma, i to ponajviše u njegovom središnjem djelu, gdje su zvucni efekti i eminentnost lika i djela Babadooka(slikovnica sama po sebi je pravo malo remek djelo horora, i samo ona je vec vrijedna gledanja cijelog filma) , doprinjeli rijetko vidjenoj jezi na celuloidnoj vrpci. No ono što najviše imponira je rijetko vidjena lakoca i ingenioznost kamere, koju je redateljica Jennifer Kent, s smiješnim budetom i onako podosta minimalisticki ispeglala do savršenstva, u toj mjeri da posramljuje sve one pretenciozne Hollywoodske "wannabe" horore. Najbolje od svega jest što ovo ostvarenje u svojoj biti nije horor, ovo je punokrvna "kazališna drama" centrirana oko svega dva lika, oko kojih ne možete stvoriti ni afekciju, ni gnusanje, eventualno nakon odgledanog samo shvacanje i prihvacanje s onim što ste upravo skupa s njima "proživjeli". Jednostavnije kazano ovo je punokrvna psihološka drama, koja komplimentarno kazano podsijeca na ISIJAVANJE u nekim svojim dijelovima, samo u jednom puno realnijem tonusu omotanom u "nadnaravni podtekst"(iako ce te tu "realnost" shvatiti tek nakon nekog vremena provedenom u promišljanju). Glumacke bravure naslovnih likova su bile od krucijalne važnosti i zaista moram pohvaliti "relativno" nepoznate, ili možda bolje kazano planetarno nepoznate(film je australski) Essie Davis i pogotovo mladjahnog Noaha Wisemana koji su savršeno odigrali svoje možda i prezahtijevne uloge, i bez savršenstva njihova preformansa, ovaj film bi vjerovatno bio okarkeriziran tek kao dobra ideja, ovako, imamo definitivno najbolji horor ove godine(dosad), a tek nakon nekog vremena, kad se strasti slegnu, možda stekne i nekakav superlativniji prefiks/sufiks. Zaista bi se dalo analizirati ovaj film s više uglova i stajališta(kako filmskih, tako i psiholoških) no zbog svrsihodnosti gledanja, odnosno užitka u odmotavanju radnje, ne bih dalje nastavljao osim da vam ga iskreno preporucim, dok onima željnim "slasher" horora savjetujem izbjegavanje u velikom luku, biti ce te duboko razocarani.

Read more »

A MOST WANTED MAN

Muslimanski Cecen(Grigoriy Dobrygin) imigrira ilegalno u Hamburg i kontaktira odvjetnicu(Rachel McAdams) i poznatog bankara(William Defoe), alarmirajuci tako sve relevantne agencije stacionirane tamo, a ponajviše njemacku obaviještajnu službu na celu s misterioznim Guntherom(Philip Seymour Hoffman) i CIA agenticu koja naizgled kontrolira sve(Robin Wright).
NAJTRAŽENIJI COVJEK(A MOST WANTED MAN) je ekranizacija poznatog romana renomiranog pisca John La Carrea(DECKO, DAMA, KRALJ, ŠPIJUN), i kao takav, atmosferno vec poznat svim ljubiteljima njegovog opusa. Dakle, nema tu Bond spravica, Bourneovih kaskaderskih pothvata, niti Huntovih nemogucih misija, ovdje je karakterizacija likova paradoksalno kazano u dekarakterizaciji, jer ipak su skoro svi protagonisti pravi špijuni, od krvi i mesa, kojima je glavni zadatak da se što manje zna o njima. I upravo tu leži pravi biser La Carreovih romana, u naizgled predvidljivo i narativno uobicajenoj špijunskoj akciji, koja ima svoju glavu i rep, nikad ne znaš tko ce na kraju isplivati kao negativac, što je motivirajuce kroz trajanje cijelog filma. Pomaže naravno i redateljev minimalizam i atmosfericna boja kamere, koju je Anton Corbijn "ispekao" kroz AMERIKANCA s Clooneyem. No, najbolji, tocnije najupecatljiviji tonus cijelom ostvarenju daju "boje i miris" Hamburga, grada naizgled lišenog emocija, kao stvorenog za proracunatost i hladnoscu špijunskog zanata, grada koji može i jest poslužio kao metafora pakla za naslovnog lika Gunthera, koji je zbog grijeha prošlosti, poslan u Hamburg da se "iskupi" ili kazni, ovisi kako tko gleda. Gluma svih glumaca je izvanredna i savršeno minimalisticki pogodjena, dok se najviše istice nedavno preminuli Hoffman(CAPOTE), koji jos jednom demonstrira svu svoju involviranost u likove koje tumaci, kroz kompleksan lik Gunthera, jednog od zanimljivijih likova u poslijednje vrijeme, koji nema svoj život, ili tocnije ima, on je špijun, ili bolje kazano definicija istoga i kao takav zastrašujuc za sve "protivnike". No, sve se na kraju svede na možda i jednu od metafilmskijih izjava u poslijednje vrijeme koja predivno funkcionira kroz cijeli film, da bi na kraju dobila svoj posebni i eminentni smisao - "potreban vam je dobar mamac da bi se uhvatila barakuda, a barakuda da bi se uhvatio morski pas", pažljiviji gledatelji, ce nakon odgledanog i analiziranog, shvatiti o cemu je zapravo rijec vam onog osnovnog sinopsisa, i kad "vratite film" na pocetak(možete slobodno doslovno i metaforicki, u tome i je rijetka ljepota i inteligentnost scenarija) shvatite bit kazanog i tek tada ce te se uistinu prepasti špijunskog zanata kao nikad dosad, i shvatiti da niste niti mamac u ovom velikom "akvariju", možda tek zrno šljunka, koji služi kao kamuflaža ili hrana mamcu.. Zastrašujuce, nema što!

Read more »

CALVARY

Tijekom obavljanja "rutinske ispovijedi" u malom irskom mjestašcu, dobrocudni svecenik James(Brandan Gleeson) dobiva prijetnju smrcu od strane nepoznatog mještanina, koji mu daje sedam dana, prije nego li mu oduzme život, a sve zbog trauma koje je proživio kad je bio dijete i brutalno silovan od strane neimenovanog svecenika. Otac James ce u to malo vremena koje mu je preostalo suptilno pokušati doznati tko je osoba koja mu prijeti, ali  i u to malo preostalo vremena pokušati nadoknaditi izgubljeno vrijeme s kcerom i dragim osobama, no ponajviše sa samim sobom.
Drugi zajednicki projekt KALVARIJA(CALVARY) redatelja John Michaela McDonagha(NED KELLY) i glumca Brandana Gleesona(TROJA) odiše jednakom atmosferom kao i njihov uspješni prvijenac CUVAR(THE GUARD). Naime, i u recentom filmu se, ispod ozbiljnog zapleta(u CUVARU krijumcarenje droge, u KALVARIJI prijetnja smrcu) podtekstualno secira odnos ljudi u malim mjestima gdje svi sve znaju i sakriti se ne može, i kao takav ima jedan specifican humoreskni, ali opet nadasve realni ton, jer u životu su komedija i drama odijeljeni tankom granicom. Hrvatskoj publici, a narocito dalmatincima, bi nakon odgledanog, prva misao mogla biti ogromna atmosferno-satiricna slicnost s remek djelom, serijom MALO MISTO, gdje se takodjer ispreplecu drama, komedija i tragedija, ali u jednom nadasve realnom i simpaticnom tonu, postavljeni na svega "par metara kvadratnih" jednom malog irskog mjestašca. Režija je sigurna, i vidljiva je cijelokupna ideja koju je redatelj htio ispripovijedati. Ispod tobože jednostavnog sinopsisa secirani su svi karakteri koji obitavaju na jos jednom malom mjestu zvanom Zemlja, i zaista kad malo bolje pogledate nema velike razlike u lokacijama i prostoru, sve dok je "predvidljivost" nazvana homo sapiens naseljena u njima. Scenarij je veoma dobro napisan i lagan za iscitavanja, ali i umotan u par dobrih misli, koji ce svatko shvatiti na svoj individualan nacin, što ima svojevrsan dobrodošao metafilmski efekt. Brandan Gleeson je dokazao jos jednom da može odglumiti prakticno svaku ulogu, s rijetkom vidjenom uvjerljivošcu i autenticnošcu, što je bilo jako bitno za ovakav sadržaj. Ostatak glumacke ekipe je fino posložen i donekle prepoznatljiv, no morali su biti u službi jedne vece "who done it" price, što ih je svojevrsno ogranicilo u svojoj improvizaciji, no to je mana koja se lako oprašta. Sve u svemu jedno dobrodošlo ostvarenje, koje ce najbolje prihvatiti mještani manjih mjesta, koje ne samo da ce uživati u filmu, nego se možda i poistovjetiti s nekim od likova, dok ce ostatak publike uživati u savršenoj glumi, zanimljivom sinopsisu i potentnoj naraciji koja se proteže kroz citav film i stvara opipljivu napetost za samo finale, dok ce dotad izmedju publike vjerovatno pasti oklada tko je pravi krivac, štos je, što to na kraju stvarno nije ni bitno, a zašto, pa pogledajte film i doznajte sami.

Read more »

NIGHTCRAWLER

Redateljski debi inace renomiranog scenarista Dan Gilroya(SVE ZA LOVU, PRAVI CELIK, BOURNEOVO NASLJEDJE) naslovljen NOCNE KRONIKE(NIGHTCRAWLER) je sve samo ne stereotipan. Naime, radnja se vrti oko inteligentnog ali i pomalog sociopatnog besposlicara Loisa Blooma(Jake Gyllenhaal), koji muku muci prezivljavajuci. U nemogucnosti pronalaska posla, jedne veceri nabasa na skupinu amaterskih snimatelja koji snimaju raznorazna nesrece odmah po dogadjanju i svoje materijale prodaju za dobru lovu obližnjim televizijskim kucama. Nakon što kupi digitalnu kameru i "zaposli" lokalnog beskucnika Ricka(Riz Ahmed), Bloom nece prezati od nikoga i nicega da prvi uhvati socni materijal.
Ako se mene pita jedan od boljih glumaca svoje generacije, koji je podlegao teškom mainstreemu samo jednom s PRINCOM PERZIJE(i krahirao), Jake Gyllenhaal, u poslijednje vrijeme sve bolje bira svoje uloge, ocito želeci postati jedan od najboljih karakternih glumaca svoje generacije. Od PLANINE BROKEBACK, preko ZODIJAKA, IZVORNOG KODA, POSLJEDNJE PATROLE, ZATOCENIH, NEPRIJATELJA pa do recentnog ostvarenja, bira sve kompleksnije uloge, koje bi ga evo upravo ove godine, mogle dovesti i do Oscara(ili u najgoru ruku nominacije). Njegov lik Loisa Blooma je jedan od uznemirujucih u poslijednje vrijeme, cemu je uvelike pomoglo drasticno gubljenje kilograma, što uvijek stvori svojevrsan metafilmski efekt. Ne samo to, nego je Gyllenhaal u pripremi za ovu ulogu zamijenio noc i dan, što je vidljivo u svakoj sceni. Nisam siguran, ali dojma sam kao da je covjek odlucio u kadru što manje treptati, što gledatelju nakon nekog vremena postane ocigledno i živcirajuce, još jedna cinjenica koja uzdiže njegovu ulogu iz mediokriteta. Što se tice samog filma, veoma je dobro napisan i naracija je više nego potentna. Film od laganog pocetka polagano nabija ritam i tenzije prema samom trilersko-akcijskom klimaksu, što uvelike podsijeca na DAN OBUKE(uzmite i "partnerski odnos" Blooma i Ricka tijekom cijelog filma pa ce te vidjeti slicnost). Nekima ce se sve to skupa uciniti previše nategnuto, ali istina je, da mi živimo u razlicitom svijetu neko Amerikanci, i vjerujem da su dogadjanja prikazana na platnu veoma bliska stvarnosti, koju mi jos, na našu veliku radost, ne možemo u potpunosti shvatiti. Kamera je veoma cista i jasna, bez velikih trzajucih efekata, što je veoma adekvatno za samu radnju filma, ciji se sadržaj vrti oko "sadržaja", koji mora biti jasan, da bi bio prodan. Sama akcijska završnica je jedna od napetijih i bolje režiranih u poslijednje vrijeme i mnogi "akcijski redatelji" bi mogli pozavidjeti na njoj. Gluma ostalih protagonista(Rene Russo, Bill Paxton) pada u drugi plan kada naelektrizirani Gyllenhaal dijeli ekran s njima, dok je jedino relativno nepoznati Riz Ahmed(CLOSED CIRCUIT), suptilnom, skoro pa amaterskom glumom, uspiješno stvorio perfektnu kemiju s Gyllenhaalom što odlicno "obavija" cijeli film u potentnu cijelinu. Sve u svemu jedno drugacije, dobrodošlo ostvarenje, koje ce u Hrvatskoj izgubiti bodove zbog nepoznavanja "terena" na kojem se ovaj film odvija(nešto slicno kao s u nas podcijenjenim DRAFT DAYOM), dok ce ambicioznije gledatelje uvesti u jedan skroz drugi svijet, svijet gdje se ljudi poistovjecuju s televizijom, gdje su nasilje, krv i bol nešto što se traži(jer lijepo je znati da je nekome gore od vas), gdje covjek kao najgora životinja manipulira s svojim plijenom prije nego ga dokrajci. Nakon odgledanog, pala mi je na pamet jedna ideja koja bi možda uzdigla ovaj film u domene remek djela, trebalo je možda u odjavnu špicu umetnuti odlicnu pjesmu RHCP "Throw away Your television", mislim da bi to imalo odlican metafilmski efekt.. Ali svejedno, i ovako film vrijedan vaše potpune pažnje, koju ce, vjerujem, bez problema tokom gledanja i zadobiti.

Read more »

INTERSTELLAR

Drago mi je, kad mi se nakon pogledanog filma, javi želja za repetama istog, ne samo zbog samog interesantnog sinopsisa, nego i zbog potrebe, da slijedecim gledanjem, uhvatim sve one detalje, koje možda nisam instant pohvatao.
Upravo je to slucaj s recentnim INTERSTELLAR Christophera Nolana, ekranizacije istoimene knjige koja je podosta obradjena od strane scenaristickog dvojca Jonathana i Christophera Nolana, uz pomoc u "strucnom dijelu" od strane vodeceg fizicara i teoreticara Kip Thorna.
Film prati grupu istraživaca u bliskoj buducnosti, koji kroz novonastalu crvotocinu pokušavaju naci novi planet koji bi svojim karakteristikama mogao zamijeniti Zemlju. Razlog toj opasnoj i neizvjesnoj misiji jest prašina, koja je prekrila skoro citavu Zemlju i tako onemogucila normalno funkcioniranje i život na Zemlji, koji je dobio svoj rok trajanja, i to vrlo kratak.
Volili ga ili ne, Nolanu se ne može osporiti ingenioznost i ambicioznost, kako scenaristicka, tako i redateljska. Od genijalnog MEMENTA koji je doslovce "izvrtio" narativnu fluidnost filma i osvježio umjetnost, preko studijski uvjetovane ali i dalje dosta dobre NESANICE, do "game changera" BATMAN BEGINS koji mu je dao šansu da uradi neke svoje privatnije projekte, poput populisticki podcijenjenog PRESTIGA, zatim (osobno)najboljeg superjunackog filma svih vremena DARK KNIGHTA, koji je funkcionirao na toliko puno levela. Zatim jos jedan sasvim njegov projekt, na kojeg je cekao dugi niz godina da bi ga realizirao, INCEPTION, koji je ponudio opet nešto sasvim novo i žanrovski osvježavajuce, da bi nevoljko(zbog smrti Ledgera) odradio trecu instalaciju s DARK KNIGHT RISES, koja je kvalitativno gledajuci najslabija karika trilogije. No, sve je to dovelo do njegovog poslijednjeg i najambicioznijeg projekta koji je trebao promijeniti nacin kako gledamo na svijet, svemir, život, sve. Recentni INTERSTELLAR, zasad, barem prema brojkama na box officu, to još ne opravdava. Ne znam da li zbog trajanja od skoro tri sata, film je zaradio prosjecnu cifru od 50ak milijuna na americkom tržištu, što je realno gledajuci ispod ocekivanja za ovakav film. I dok je publika ocekivala svemirsku i ponajviše vizualnu egzistencijalnu epopeju, dobila je jos jedan osobenjacki film Nolana s srcem u središtu price. Naime, Nolan se odlucio za pomalo riskantan poduhvat, odbijajuci kompjuterski obraditi vecinu scena, kao i dosad, priklonio se realisticnijem tonu, koji ne nudi magnitudan efekt blockbustera, nego šturi prikaz sivila i tehnološkog minimalizma putovanja svemirom, koji je publiku željnu "Star Trek" tehnološkog modnog blještavila ostavio "gladne". Montažno, film na samom pocetku možda realno prebrzo preskace poneke važne emocionalne i naracijske dijelove, da bi nas možda i prebrzo smijestio u "centar našeg svemira", no od tog trenutka, sve puzzle, kako dijaloške tako i one trilerske, dobivaju svoje mjesto na Nolanovoj ambicioznoj ploci. Središnji dio filma je najbolji, i uspješno povezuje ambicioznost, emocije, triler, horor i dramu filma, koju jako dobro podkrijepljuje razumljivim objašnjenjima, koji prosjecnom puku nudi zadovoljavajuci efekt. Završnica filma jest "neocekivano-ocekivano" nastrojena, ali ne u svrhu tog vec vidjenog efekta kojemu se filmovi obicno tijekom cijelog trajanja podredjuju, nego u svrhu neceg veceg, višeg, van naših poimanja dimenzija, podredjuje se ljubavi, i završetku jednog velikog individualnog emocionalnog putovanja koje obicno završi gdje je i pocelo, ili obrnuto, na kraju gledajuci sasvim nebitno, jer vrijeme je nebitno, relativno.. Nije svrsishodno da dalje odajem radnju zbog efekta odmotavanja price, tako da cu samo jos kazati kako je gluma(Matthew McConaughey, Anne Hathaway..) na razini i adekvatna, bez previše preglumljavanja, ali i nekih ikonickih uloga, znaci u svrsi je realno vece price, što je i više nego dovoljno. Kostimografija i scenografija su odradjeni maksimalno realno i rijetko se gdje u filmu naivnost scena umiješa u radnju, što je hvalevrijedna cinjenica. Sve u svemu još jednu dobrodošlo Nolanovo ostvarenje koje ce kao i uvijek podijeliti kritiku i publiku, što samo ide u korist njegovoj neosporivoj scenaristickoj i redateljskoj genijalnosti, koja ga stavlja u sam vrh all time filmaša svih vremena.. Gospodine Nolan, molim Vas izvolite sa svojim sljedecim projektom, nestrpljivo ga ocekujem!

Read more »

THE DOUBLE

Cinovniku u vladinoj agenciji Simon(Jesse Eisenberg), koji kroz život prolazi nezamijeceno i socijalno odsjeceno, život naglo promijeni tok, kada se u njegovoj agenciji zaposli osoba imena James(Jesse Eisenberg), s kim dijeli jednaku fizicku vanjštinu. No, iako indenticni izvanka, karakteri su im sušta suprotnost. Dok je Simon covjeca ribica, u nemogucnosti da udje u bilo kakvi fizicki kontakt ili se zauzme za sebe, da ne govorimo o cinjenici da je za vecinu nevidljiv, njegov "dvojnik" James je sve ono što on nije, popularan, manipulativno sposoban, verbalno obdaren ali i bolesno ambiciozan i pokvaren bez ikakvog osjecaja za krivnju. Njih dvoje ce zapoceti cudan odnos koji ce kulminirati kada se beskurpulozni James upusti u aferu s Simonovim "predmetom" žudnje, lijepom i enigmaticnom Hannah(totalno pogodjenaMia Wasikowska).
Recentno ostvarenje DVOJNIK(THE DOUBLE) je baziran na istoimenom knjiškom predlošku Dostoevskog, dok ga je scenaristicki za ovaj film doradio scenarist i redatelj Richard Ayoade(SUBMARINE), kojega se mozete sjetiti i po glumackoj partitudi iz SUSJEDA TRECE VRSTE.
Najbliže napisano, jedno bizarno, drugacije ostvarenje koje se hrani neosporivim vizualnim genijem redatelja Ayoadea, koji je nakon svega vec odgledanog, u okvirima smiješnog budgeta, uspio iznjedriti nešto potpuno novo, svježe, no prije svega uznemirvajuce i zabrinjavajuce. Scenografija i kostimografija je minimalisticka i podsijeca na ranog Terry Gilliama, s morbidnim i eminentnim riješenjima kamere na tragu kombinacije Finchera i Greengrassa, što stvara odlican efekt. Scenarij je jednostavan, no opet kompleksan u svojoj poruci, i kad u retrospektivi razmislite o svemu odglednom, shvatite da poznajete barem jednog Simona, koji zbog društveno popularnih karkateristika(neprivlacne vanjštine i nedostatka samopuzdanja) možda nikad nece moci osvojiti curu koju želi ili zaraditi svoje mjesto "pod Suncem" osim ako ne otkrije ili izmisli nešto revolucionarno(svaka slicnost s Zuckenbergom nije slucajna pri odabiru Eisenberga za glavnu ulogu). Zaista postoje "takve osobe", i ne mogu da ne osjetim žaljenje za svaki oni trenutak kad sam ignorirao takve osobe smatrajuci ih svojevrsnim umanjenjem svoje društvene popularnosti kad bi se nalazili u mojoj blizini. Cudni i jadni ljudi smo mi u borbi za društvenim statusom, no cak i taj društveni status nema takvi impakt na psihu pojedinca, kao konstantno verbalno degradiranje od strane tvojih najbližih, prijatelja, ili u konacnici razocaranje zbog cinjenice da vas je predmet vaše žudnje odbacio zbog neke popularnije, no plošnije osobe. Takvo postupanje stvara psihopate, i moramo shvatiti, da smo svi skupa, kao društvo, krivi za sva ova nezadovoljstva koja precesto kulminiraju ubojstvima i samoubojstvima, i dok ne naucimo evoluirati kroz odnose s drugim živim bicima na ovom planetu, za nas nema spasa. Sve ovo iz jednog tako kratkog filma(93 min.) i jos kraceg sinopsisa, to nije mala stvar, i tim više zato treba cijeniti ovo ostvarenje i ne gledati ga kroz prizmu bizarnog vizualnog prosedea koji film neupitno posjeduje, a koji ce odvratiti podosta publike od gledanja. Ne ovo nije preseratorski art film s apstraktnom porukom koju zna sam autor a na vama je da pogadjate što je pjesnik htio reci, ovo je kvalitativno umjetnicko djelo s odlicnim glumackim ostvarenjima(Jesse Eisenberg je zaslužio nominaciju za Oscara) i jasnim porukama(koje poticu daljnju raspravu), i uznemiravajucim predvidanjem jednolicne, "klonirane", emocionalno osakacene buducnosti, za koju nas svakodnevno treniraju trpajuci nas u okvire inih društvenih pravila i normi. Sve u svemu ovaj film nije za svakoga, a da li je za Vas, to ce te doznati vec u prvih par minuti, tako da vas ništa ne košta pustiti ga na vašem DVDu i otkriti.

Read more »

GONE GIRL

Redatelj David Fincher je zapoceo svoju karijeru režirajuci spotove, uglavnom za Madonnu, s kojom je i dan danas ostao dobar prijatelj. Njegov dugometražni prvijenac je bio diskutabilni ALIEN 3, koji nije zabilježio nekakve kreativno-financijske uspjehe ali je stavio Finchera na budnu pažnju producentskih ociju, koji su mu za slijedeci projekt dodijelili film SEDAM, koji je za ondašnje prilike imao poprilicno kontrovezni scenarij. No Fincher se tu snašao kao riba u vodi i iznjedrio sad vec kultno ostvarenje i meni osobno najbolji film svih vremena. Uslijedila je psihološka igra, zvana IGRA, koja je ostvarila mlak uspjeh, iako se radi o gotovo savršenom ostvarenju koje je inspiriralo ilegalne "bogataške igrice" diljem svijeta. Zatim je uslijedilo ostvarenje koje je zamalo uništilo doticnu filmsku kucu(tadašnji šef je i dobio otkaz) i mainstreem karijere svih sudionika(citaj Finchera, Pitta, Nortona), da bi se malo kasnije, kad su se strasti slegle, slovilo ne samo za kultno ostvarenje, nego kao možda i najbolji film cijele Fincherove karijere(što nije mala stvar) ali i omiljeni film mnoštva filmofila, da ne kažem i metafilmsko prenošenje u stvarnost kroz ine nacine. Radi se naravno o KLUBU BORACA, nakon kojeg je Fincher bio prinudjen režirati svoje najgore ostvarenje(koje je i takvo dobro), ponajviše komercijalnu, SOBU PANIKE(PANIC ROOM), s tada veoma popularnom Jodie Foster(KAD JAGANJCI UTIHNU) koja je ostvarila nelošu komercijalnu prodju na doticnom tržištu. Nakon poprilicno razocaravajuce SOBE PANIKE, Fincher je pauzirao pet godina od dugometražnih filmova, režirajuci pokoji spot(George Michael, Paula Abdul), da bi se 2007 vratio na velika vrata, poprilicno tiho, s ZODIJAKOM, filmom koji je komercijalno jednako tiho ušao, kao što je i izašao iz distribucije, dok je s kreativnog gledišta, ucinio ono što je malo tko ocekivao, bio odlican "sparing partner" žanrovski minimalno superiornom filmu SEDAM, i na trenutak podsjetio fanove trilera da je taj žanr još živ i pun svježe krvi(u rukama majstora naravno). Nakon ZODIJAKA su uslijedile "Oscarovske godine" za Finchera koji je i 2008 i 2010 godine bio nominiran, prvo za NEOBICNU PRICU O BENJAMINU BUTTONU a zatim i za DRUŠTVENU MREŽU, koje mu nisu donjele Oscara u kategoriji najbolje režije ali su mu donjeli Zlatni globus za potonjeg. Tada se odlucio malo odmoriti, zaraditi pokoji dolarcic s tipicnim studijskim remakeom, MUŠKARCI KOJI MRZE ŽENE, filmom koji je podijelio i publiku i kritiku, realno solidan, ispod Fincherovog prosjeka, ali i kao takav poprilicno gledljiv i vrijedan pažnje, da bi na kraju došao do svojeg poslijednjeg ostvarenja, recentnog filma NESTALA(GONE GIRL). Film je ekranizacija bestsellera Gillian Flynn, koja potpisuje i scenarij, a prati bracni par, Nick(Ben Affleck) i Amy Dunn(Rosamund Pike) koji proživljava svoje najgore supružnicke dane, i upravo jednog od tih dana, Amy nestane, a kako dani prolaze, policijske svjetiljke i kamere vijesti sve više pocinju zavirivati u Nickovo "dvorište", stavljajuci upravo Nicka na nepoželjni pijedestal potencijalnog krivca njenog nestanka. Film, kao i knjiga nije narativno doslijedan, i u svrhu kvalitetnije misterije, narativno "bježi" iz sadašnjosti u prošlost, što kupuje Fincheru vremena da savršeno okarakterizira svoje likove i u isto ih vrijeme obavije s velom tajne, nužne da bi jedna ovako prica držala vodu i stvorila tenzicnu, misterioznu atmosferu. Film se zatim naglo transformira u punokrvni triler na tragu ZODIJAKA, da bi uslijedilo par neklišejiziranih twistova, zatim torture porn horor s perfektnim i ponajviše upecatljivim vizualnim prosedeom, da bi na kraju stvari završile poprilicno psihološki hororicne i filozofski diskutabilne, što ce definitivno na prvo gledanje podijeliti publiku i kritiku(drugo gledanje bi ih opet moglo spojiti). Gluma svih protagonista je besprijekorna, i iako svi predvidjaju Oscarovsku nominaciju za Rosamund Pike(JACK REACHER), koja bi bila zaslužena, ne mogu a da ne pohvalim Ben Afflecka, koji je odradio lavovski posao minimalizirajuci svoju glumu(ili mu je to jedini "mode" u kojem je dobar, pa je napokon shvatio to), tako da se ostali ekscentricniji karakteri mogu naglasiti i tako doprinjeti cijelokupnoj ideji filma. I standarndno loš, Tyler Perry(MADEA filmovi) je adekvatan, dok zapravo najviše bode oci Neil Patrick Harris, koji iako dosta dobar u ovaj netipicnoj ulozi, ne može onako na prvi pogled vizualno pobjeci svom liku Barnya iz KAKO SAM UPOZNAO SVOJU MAJKU, koji ce ga ovako prvoloptaški ocito uvijek pratiti, cak i kad on to ne želi. Vizualno, film je besprijekoran, što nije cudno za Fincherov opus, i vidljivo je da je on držao sve konce produkcije, ne dopuštajuci producentskim škarama da se "razrežu"(što je vidljivo i zbog R predikata kojeg film posjeduje). Cenzure nema, i sve one svakodnevne životno uobicajene gnusnoce(ukljucujuci i jezik) koje "krase" naše živote su bez imalo srama prenesene u ovaj film, što je hvalevrijedna cinjenica u današnje vrijeme kad umjetnici precesto svoje radove cenzuriraju kako bi podlegli masama(citaj vecoj zaradi). Sve u svemu, dosad, bez premca najbolje ostvarenje ove godine, koje u svokoj od 149 minuta svog trajanja nudi nešto novo, nešto svježe, nešto zanimljivo, nešto napeto, nešto vizualno stimulirajuce i nesto vizualno uznemiravajuce, ali uvijek u cilju vece price i vece poante, koju ce svatko izvuci na svoj poseban nacin, ovisno o trenutnoj životnoj situaciji.

Read more »

22 JUMP STREET

Metafilmski! To bi bio najbolji opis filma 22 JUMP STREET, nastavka uspješnice 21 JUMP STREET, koji je kao sto kazu i u recentnom filmu, ostvario uspjeh koji se nije ocekivao i pružio šansu nastavku da bude veci, bucniji, skuplji i moram priznati na našu veliku radost, smiješniji.
Radnja je identicna kao i u prvom nastavku, samo se mjesto radnje mijenja, umjesto u srednju školu, dvojac Schmidt(Jonah Hill)- Jenko(Channing Tatum) "promaknuti" su na koledj.
Treba zaista cestitati redateljskom dvojcu Phil Lordu i Christopheru Milleru(LEGO FILM), koji su nakon jedinice uspjeli naci dovoljno kreativnosti i svjezine u sebi da iznjedru jos bolji nastavak. Montaža, soundtrack, fore i gluma su na visokom nivou, i zaista bi bila šteta, da ovaj dvojac ne nastavi sa svojim dogodovštinama u potencijalnim nastavcima(bas kako "sugerira" odjavna špica). Zaista je teško naci manu, osim mozda jedne, a to je da od previše metafilmicnosti, ponekog zahtijevnijeg ili možda neupucenijeg gledatelja ne zaboli glava i to mu sve ne postane odvec zamorno i repetativno. Naime, redateljski dvojac je riskirao "kopirajuci" prethodnika, samo umecuci nove fore, kao sto je to napravio Todd Philips s HANGOVER 2, no njima se zbog novih, svijezijih i brojnijih smiješnih dijaloga, to nije kreativno obilo o glavu. Zarada filma je velika, Tatum i Hill su tražene i voljene zvijezde trenutno i bilo bi zaista interesantno vidjeti što bi se moglo smisliti za recimo trecu inacicu filma, i da li bi publika "popušila" nekakvu totalnu neocekivanu zafrkanciju redateljskog dvojca. Ništa, ostaje nam da pricekamo i vidimo, možda nas i iznenade s necim novim, opet. Dotad, dobro se nasmijte s 22 JUMP STREET i uživajte u savršenoj kemiji izmedju Hilla(VUK S WALL STREETA, MONEYBALL) i Tatuma(MISIJA BIJELA KUCA, CAROBNI MIKE), koja je zapravo glavni pokretac filma.

Read more »

LUCY

Iako traileri sugeriraju nekakav akcijski triler s elementima znanstvene fantastike na tragu LIMITLESSA Neila Burgera, LUCY je zapravo punokrvni filozofsko-egzistencijalni sf, koji akciju koristi samo kad ponestane inteligentnog monologa  i dijaloga glavnih protagonista, Lucy(Scarlett Johansson) i profesora Normana(Morgan Freeman), i najgori je apekt filma(izuzev ingeniozne potjere autima, koja vas i bez 3D stavlja direktno u centar zbivanja).
Naime, film prati mladu Lucy, koja se sasvim slucajno nadje na meti mafijaša koji joj umetnu nekakvu revolucionarnu drogu u stomak, u nadi da ce kao nekakva mula, uspješno preci granicu i raširiti drogu po Europi. Opet, sasvim slucajnom, priliko jednog udarca u stomak, droga se raširi po citavom njenom tijelu i izazove reakciju koja rezultira povecanju kapaciteta korištenja njenog mozga, koji progresira prema 100 %.
I dok sam prije gledanja filma, bio dojma, kako ce ovo biti samo jedan jeftini "rip-off" LIMITLESSA s malo više akcije, nakon odgledanog ne mogu da sakrijem oduševljenje. Naime redatelj i scenarist Luc Besson(LEON, PETI ELEMENT) je jednu poprilicno jednostavnu ideju(sad da metafilmski karikiram) od 5%, doveo do nekakvih 70%, kreativno je i filozofski obogativši s bezbroj ideja, koje zatim dovode no novih ideja, i to poprilicno revolucionarnih, da ne kažem utopijskih. Onih ostalih 30%, koje nije uspio efektivno izvesti do kraja, imaju jasnog krivca, producentsku potrebu za mainstreem predvidljivom akcijom, koja je ocito poslužila da putem trailera privuce infantilniju i samim tim brojniju publiku. No ništa zato, ako je to trebala biti žrtva, da ovaj film bude realiziram, ja je jasno prihvacam i opravdavam, jer rijetko naidjemo na mainstreem film koji nudi ovoliko povoda za rasprave i debate. Što se tice tehnickog aspekta filma, u nekim magnitudnijim dijelovima se jasno vidi nedostatak budjeta, no ne toliko da vizualno naruši citav dojam. Gluma je solidna i adekvatna, i uvijek se mora pohvaliti glumce prilikom odradjivanja ovakvih scenarija kada nemate nikakvu "referentnu vrijednost" prema kojoj bi mogli bazirati svoju ulogu. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje koje je kvalitetnije kao ideja i filozofska teza, nago kao samo celuliodno ostvarenje, i koje je promidjbeno nažalost upakirano u prosjecno konzumerski produkt i kao takav ce vjerovatno biti zaobidjen od strane ozbiljnije publike, kojoj bi zapravo najviše mentalno godio ovakav uradak koji nudi bezbroj ideja i observacija, da ne spominjem cinjenicu kako suptilno potice na globalnu (r)evoluciju protiv kapitalizma, što je samo po sebi, vec poprilicno velika i bitna stvar. Pogledati i pogledati ponovno i pokušati, "dati šansu" evoluciji, mislim da bi vrijedilo barem pokušati.. "I.. Što ce te Vi uciniti?!"

Read more »

DAWN OF THE PLANET OF THE APES

Podosta je PLANET MAJMUNA Tim Burtona iz 2001 godine ukaljao dobru ideju i sam izvornik s Charltonom Hestonom u glavnoj ulozi, da se na reboot potentne franšize moralo cekati ni manje ni više nego 13 godina. Kad je dobar scenarij i stigao u studio, moralo mu se pristupiti s potpunim oprezom i limitiranim budgetom, kako se ne bi dogodio jos jedan debakl. Režija je dodijeljenja Rupertu Wyattu, inace redatelju vrlo dobrog THE ESCAPIST, koji je s velikom dozom poštovanja, narativno polagano ali sigurno i s cijelom razradjenom idejom ostvario kako odlicne brojke na box officu, tako i vise nego solidne kritike. To je naravno bilo i više nego dovoljno da se odobri nastavak koji bi kao i uvijek trebao biti veci, skuplji, bucniji. No, recentno ostvarenje, PLANET MAJMUNA:REVOLUCIJA(DAWN OF THE PLANET OF THE APES) je sve samo ne veci, skuplji, bucniji. Dobro, možda jest skuplji, no taj novac nije išao na neke bespoštedno preduge akcijsko-vizualne sekvence, nego iskljucivo na kompjuterski generirane majmune, dok se s ovim pridjevom "vece" moze okarkterizirati samo kompletna kvaliteta filma. Kao i u jos jednoj uspješnoj franšizi HUNGER GAMES, redatelj je promijenjen. Wyatta je smijenio Matt Reeves, inace redatelj zaduzan za zanimljivi CLOVERFIELD, koji se i u recentom ostvarenju pridrzavao svog mota "manje je više" i potpuno pogodio s tim pristupom. I zaista, izuzev završne spektakularne borbe, tijekom vecine filma nailazimo samo na spektakularne dijaloge i reference na stvarni život, koje su i više nego sugestivne. To bi mozda moglo zasmetati mladjoj publici, željnog punokrvnog spektakla, kao sto je recimo bio primjer i s X-MEN:DAYS OF FUTURE PAST, koji su kao i "MAJMUNI" totalno zamaskirali vizualni spektakl i stavili dijalog i karakterizaciju u prvi plan. Procitao sam dosta kritika koje su superlativima obasipali rad Andy Serkisa, lica i tijela iza Ceasara, no mislio sam da je sve to odvec prenapuhano, no nakon odgledanog, mislim da je kohezija odjela za vizualne efekte i njegovih facijalnih emocija, urodila plodom do te granice da mi ne bi bila cudna nominacija za Oscara(ljudi dolazi neko novo doba, neko novo doba..). Ostatak glumacke postave je glumacki inferioran "majmunima", što nije toliko ni loša stvar, jer to sve skupa, koncipirano na takav nacin izgleda planirano i adekvatno, dok je jedina mana nedovoljno razradjen lik kojeg igra Gary Oldman(TINKER, TAILOR, SOLDIER, SPY), no ocito su se neke scene morale kratiti.  Ima tu zaista toliko toga obuhvaceno u jednoj veoma jednostavnoj premisi. Naime, radnja se naslanja na prvi dio, i prati majmune predvodjene Ceasarom koji žive mirnim životom u šumi nedaleko od San Francisca. U zgodnoj i efektivnoj montaži na početku filma, doznajemo kako je "majmunski virus" poharao vecinu ljudske populacije, dok su preživjeli utaboreni u kolonijama. Kolonija u San Franciscu, predvodjena Malcomom(Jason Clarke) i Dreyfusom(Gary Oldman) ima ideju kako se spojiti s ostatkom kolonija, naime, planiraju aktivirati staru elektranu koja se eto, na NEsrecu, nalazi bas na prebivalistu majmuna, koji nisu bas prijateljski nastrojeni prema ljudima i obrnuto naravno.
Veoma umjesno su scenaristi iskoristili maksimum, i u jednom skoro pa kazališnom ambijentu, pripremili socijolosku studiju ponasanja svih živih bica umjesto da recimo poput SVJETSKOG RATA Z prelaze kontinente pokušavajuci predstaviti pricu. Veoma sugestivno su i osudjujuce, da ne kazem pesimisticki, scenaristi objasnili zbog cega i zasto, mir, blagostanje, trpeljivost i suzivot imedju "drugacijih i istih" nije moguc, zbog "jedne budale", koja je nazalost na nasem planetu malo šira pojava. Zaista, kao rijetko kad prije na filmskom platnu, docarana je poslovica "šta jedna budala može napraviti to ih tisucu ne moze ispraviti" i zaista je tako, i dok je tako, diskriminacija po vjerskim, rasnim, socijalnim i inim osnovama nece dobiti svoj mirni epilog, nego ce i na kraju života kakvog znamo, usred same apokalipse(kakva god vec bila), mržnja iskovana u dubinama vlastite prošlosti i gena kompleksa, prevladati pacifisticnu ljubav i suosjecanje koje ima svoju mane naivnosti i oprosta, mane koju mržnja itekako dobro zna iskoristiti. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje, koje bi se trebalo prikazivati djeci u školama i nakon toga s njima dobro porazgovarati o svemu, i mislim da bi urodilo ploda i da bi bilo barem 20% manje netrpeljivosti i mržnje naspram necem percepcijski drugacijem, a opet bazicno toliko istom u samoj srži. Obavezno pogledajte ovo ostvarenje i sugerirajte djeci isto, mislim da necete požaliti.

Read more »

BEGIN AGAIN

Gretta(Keira Knightley) je mlada glazbenica koja je zadnjih par godina provela kao "sidekick" svom popularnijem momku Daveu(Adam Levine), koji osim što je "tukao" turneje, je usput "tucao" i svoju pomocnicu, što je dovelo do prekida veze. Dan(Mark Ruffalo) je glazbeni menadjer/producent i bivši suvlasnik nezavisne diskografske kuce, koji jednog dana pripit završi u baru u kojem je sasvim slucajno i neocekivano za nju samu nastupala Gretta. Uvidjevsi njene kantaautorske sposobnosti, i u nepostojanju alternative, Dan ponudi Gretti mogucnost snimanja albuma, ali na jedan ne baš uobicajeni nacin.
Nadasve zanimljivo ostvarenje je redateljsko i scenaristicko "dijete" John Carneya, koji je vec odusevio kritiku s takodjer glazbenim ostvarenjem JEDNOM(ONCE), dok je s ovim, samo potvrdio svoj besprijekoran glazbeni, ali i redateljski okus. Naime, rijetko kad me je, barem u domeni glazbenog filma, nesto ovako osvojilo kao ovaj film. Od samog pocetka se vec nazire nešto totalno drugacije i s bouqueom, koji se, kako se prica odmotava, samo kvalitativno proširuje i glazbeno obogacuje. Da ne bi mislili kako je jedina "zvijezda" filma soundtrack koji je besprijekoran, scenarij je ispeglan skoro do savrsenstva, i na jedan neklisejizirani nacin, nasmijava, rastuzuje i potice na razmišljanje, što je uvijek hvalevrijedna stvar. Stvarno na više nivoa, dramski, ovaj film funkcionira, dok osudjuje, secira i realisticki ocrtava sve standardne greske nas ljudi kao boraca kroz život, gdje su nam dodijeljene raznorazne uloge, kroz raznorazne etape našeg života i to u tako malo trajanja ovog filma. Gluma je bila od velikog znacaja za jedan ovako tipicno dijaloški film i Knightley(ANA KARENINA) i Ruffalo(AVENGERS, aka Hulk) imaju savršenu kemiju, dok im novopeceni glumac Levine(frontman MAROON 5) solidno parira i uklapa se idealno, kao pomalo "prodana" glazbena zvijezda, što ima upecatljiv metafilmski efekt. Ostatak glumacke podjele je takodjer idealno odabran i ostavlja svoj obol cijelokupnom ostvarenju, dok je lepršava rezija bez puno eksperimentiranja i s fokusom na zvuk i koloritno adekvatnu kameru, pun pogodak. Ne znam koja je tocno ideja vodilja bila redatelju Carneyu, no dojma sam, kao da je u liku Dana vidio sebe, pomalo razocaran mainstreem glazbenom industrijom i prodajom odlicnih autora za "sitnu lovu", htio pokazati i dokazati da i dalje postoje istinski talenti, kojima treba dati šansu i bezuvjetnu podršku, uz samo malo poguravanja koje ce njima samima znaciti nista, a tim izgubljenim i neshvacenim umjetnicima puno, i gdje ce mo, što je najvažnije, profitirati i mi sami, vjerni slušatelji, publika, ljudi, u svim onim životnim trenucima, lošim i dobrim, gdje nam istinski kvalitetna muzika, pomaze da se lakše nosimo s teškim, a jos jace stimuliraju dobre trenutke. Jedan izuzetno kvalitetan film s kvalitetnom muzikom o kvalitetnoj muzici, koji  realno ocrtava, bez previše patetike i klišejiziranosti sve naše dramske, romanticne i komicne trenutke, koji cine ovu nepoznanicu zvanu život.

Read more »

THE FAULT IN OUR STARS

Hazel(Shailene Woodley) vec odavno živi na posudjenom vremenu, s obzirom na cinjenicu da je trebala umrijeti unazad par godina od poslijedica tumora koji joj je uništio pluca, ali je cudom, ostala na životu i sada šeta unaokolo s bocom kisika, cekajuci kad ce joj se stanice tumora aktivirati i onda nju terminirati. Iako joj je sve manje vise dosadno i zamorno, odluci otici na grupu podrške oboljelih od karcinoma gdje jednog dana upozna Gusa(Ansel Elgort), preživljelog od poslijedica raka, koji je zbog te zlocudne bolesti morao odstraniti nogu do koljena. Njih dvoje kliknu na prvu i zapocmu cudno-predivan odnos koji ce im obilježiti i obogatiti život.
"Predivno nepredivan" scenarij je baziran na bestselleru John Greena i kao takav vec stekao salve obozavatelja koji su jedva docekali ekranizaciju. Kad je ekranizacija u reziji Josh Boona(STUCK IN LOVE) konacno stigla u kino distribuciju privukla je veliki broj gledatelja i ostvarila impozantne financijske rezultate, dok joj je i kritika bila vise nego sklona.
Realno, radi se o veoma emotivnom ostvarenju, koji igra na kartu apatije i empatije, i kao takav se tesko moze filmsko-kriticki kvalitativno rasclaniti. Naime, uslijed toliko boli, ljepote, poezije, optimizma koji nas bombardira svake minute filma, jednostavno je nemoguce, jednoj normalnoj emocionalnoj zdravoj osobi da osudi mozda koji pojedini klisejizirani trenutak ili recenicu i s time spusti ocjenu sveukupnom ostvarenju. Nesto slicno, samo egzistencijalno suptilnije je napravio NOTEBOOK(BILJEŽNICA) prije deset godina i usadio se u srca gledatelja koji jednostavno nisu znali što ih je pogodilo. Ono sto ih je pogodilo tijekom gledanja oba ova filma je nesto sto je mozda davno zaboravljeno ispod slojeva i slojeva mediokriteta, pritajenih osjecaja, utjecaja okoline, društva, napornog rada, dokazivanja, brige oko nebitnih stvari, utjecaja tehnoglogije, a to je ljudskost, suosjecanje i nada, koji jednostavno proniknu iz vas nakon odgledanog. Zato, moj savjet jest, pogledajte ovaj film, ako nista drugo, onda ga dozivite kao test, test koji ce vam dokazati da li su vas nebitne stvari oko vas totalno robotizirale do granice da ce vam cijeli film biti dosadan, fiktivan, bedast i brzo zaboravljiv, ili ce vam se jednostavno zavuci pod kozu, otvoriti emocionalne pore, i pustiti da zrake "svijetlosti", koje su davno zaboravljene, prodru u najdublje dijelove vase duše...

Read more »

EDGE OF TOMORROW

NA RUBU BUDUCNOSTI(EDGE OF TOMORROW) ce pomalo naslovno metafilmski obiljeziti blisku buducnost Tom Cruisove karijere, jer u slucaju da financijski ne zadovolji, Cruise ce biti primoran sve svoje karte staviti na NEMOGUCU MISIJU 5, koja bi u slucaju da propadne, rezlutirala angaziranju Cruisa u manje potentne projekte. Upravo se to dogodilo unazad par godina, kad su scijentoloski ispadi Toma Cruisa rezlutirali lošom prodjom NEMOGUCE MISIJE 3, OPERACIJE VALKYRE i NOC I DAN, sto je tada dovelo do situacije da je Cruise morao prihvacati saljive cameo uloge, kao onu u primjerice TROPSKA GRMLJAVINA ili ROCK ZAUVIJEK, kroz koje je pokušao kupiti naklonost publike i metafilmski izrugivao svoje ponašanje tražeci oprost. Pomalo neocekivano, "oprost" je stigao u vidu neocekivano dobre prodje NEMOGUCE MISIJE: PROTOKOL DUH, koja je zgrnila velike novce kako na domacem americkom, tako i onom svijetskom trzistu. Nakon "MISIJE 4", Cruise se odlucio za dva pomalo riskantna projekta, koja su doživila mlak odaziv publike i prosjecne kritike, JACK REACHER i ZABORAV, dok se realno radi o solidnim ostvarenjima, koji jednostavno nisu imali dobru promidjbu. No to, nije slucaj s recentnim NA RUBU BUDUCNOSTI, cija je promidjbena kampanja odjeknula svijetom, dok su prvotne kritike vise nego povoljne. Sinopsis je, iako zanimljiv, vec odavno poznat, iz kultne komedije Harolda Ramisa BESKRAJAN DAN. Naime, bojnik Cage, se nadje u nekakvom vremenskoj petlji, u kojoj iznova i iznova, nakon sto umre, prozivljava jedan te isti dan, problem je, sto se upravo tog dana, dogadja bitka za svijet, u kojoj se ljudi sukobljavaju s izvanzemaljcima koji nas nastoje pokoriti, a Cage je jedan od onih vojnika, kojemu nije bas mjesto na bojnom polju. Prilikom jednog od takvih ponavljanja dana, Cage naleti na narednicu Ritu(Emiliy Blunt), koja cini se, zna, sto se njemu dogadja. 
Cini se, kako se Cruisu omilio lik i djelo scenarista(PRIVEDITE OSUMLJICENE) i redatelja Christophera McQuarriea(JACK REACHER) kojeg ne samo da je angazirao da mu i u recentnom filmu ispegla scenarij, nego mu je dodijelio i redateljsku stolicu NEMOGUCE MISIJE 5, dok je u redateljsku stolicu NA RUBU BUDOCNOSTI uskocio pomalo zaboravljeni Doug Liman(BOURNEOV INDENTITET, MR. AND MS SMITH), koji je s lošim SKAKACOM(JUMPER) i mediokritetskom POŠTENOM IGROM, izgubio povjerenje producenata.
Iako izvorno namjenjen kao ljetnji blockbuster, NA RUBU BUDUCNOSTI, na nasu srecu, nije samo to, jer uz stvarno pametna vizualna rijesenja, koja sugeriraju veci budget nego sto stvarno jest, pruza konstantne humorne doskocice, i inteligentno omotanu pricu, koja iako nije realno nesto posebno originalna, jest fino upakirana, montirana i zakrpana gdje scenarij nije mogao da zakrpa. Ta zakrpa, stvarno dobro "drzi vodu" tijekom skoro cijelog trajanja filma, izuzev pri samom kraju, gdje se pocinju dogadjati oni dobro poznati neobjasnjivi akcijski kliseji koje producenti i infantilna publika toliko obozava. Iako u poslijednje vrijeme osporavan, Cruise jos jednom demonstrira koliko je zapravo ozbiljan i metodican glumac, koji je u stanju prikazati siroki dijapazon emocija i glumackih bravura, dok je uloga Cagea u ovom filmu, mozda njegov najbolji primjer te sirine. Emiliy Blunt mu fino parira, kao do bola ozbiljna "full metal bitch", i njezin lik nije samo romantic reelief za glavnog glumca, nego je puno vise od toga. Sve u svemu jedan izuzetno zabavan film, koji u niti jednom trenutku ne ulazi u sferu dosadnog, poznato i zamornog, dok mu je sinopsis fino omotan u inteligentno ruho, koje dolazi u pitanje samo pri samom kraju, koji je izgeda sklepan da bi zadovoljio siroke mase, steta, jer mogli smo dobiti prvo blockbustersko remek djelo ove godine, da su prvo scenaristi pa tada i redatelj imali samo malo vise hrabrosti u finaliziranju price, a ne podilazenju masama s klisejiziranim rijesenjima.

Read more »

X-MEN: DAYS OF FUTURE PAST

Nakon što je prvi X-MEN Bryana Singera(PRIVEDITE OSUMLJICENE) podigao pomalo izmurli superherojski žanr na kvalitativno, financijski podoban pijedestal, i ostatak Marvelovih i DC-ovih heroja su dobili svoje mjesto po Suncem, koje su više-manje iskoristili. Nastavak X-MEN, naslovljen X-MEN 2, se iscekivao s nestrpljenjem, ponajviše zbog cinjenice što se ocekivao veliki kvalitativni flop, no Bryan Singer je jos jednom dokazao da on nije redatelj "samo za jednu noć", ponudio nam jedan od boljih nastavaka uopce, u kojem nije nedostajalo ama baš ništa. Nakon uspjeha "dvojke", Singer je mogao birati projekte po želji, a izabrao je jos jedan superherojski, onaj naslovljen POVRATAK SUPERMANA(SUPERMAN RETURNS), koji se jednostavno zbog inih razloga nije ugnjezdio u srca publike, i okarakteriziran je kao veliki financijski i kreativni promašaj(meni osobno je veci kvalitativni promasaj MAN OF STEEL, ali o ukusima se ne raspravlja ili ipak..). I dok je Singer napustio redateljsku a zadržao producentsku stolicu na X-MEN franšizi, treci nastavak te uspješnice, naslovljen X-MEN:LAST STAND, dobio je novog redatelja, rutinera visokobudjetnih ostvarenja, koji možda i precesto svira kako producenti nalažu, doticnog Bretta Ratnera(GAS DO DASKE 1,2,3, POSLIJE SUMRAKA, CRVENI ZMAJ), koji je cijelu franšizu odveo na samo dno kvalitativne ljestvice, gdje je vizualnost nadmasila pricu, ili bolje kazano ubila je do kraja, a dijalozi su bili blago kazano populisticki. Film je na kraju, u svijetskoj distribuciji ostvario impozantne brojke, ali celnici kompanije 20 Century Fox jednostavno nisu bili zadovoljni s cijelokupnim smijerom u koji je film nepovratno otišao. I upravo to "nepovratno" je bio glavni problem kad su se zbrajale ideje za oživljavanje posrnule franšize, jer "trojka" je do završetka filma ubila vecinu svojih glavnih likova ostavljajuci X-Men, na "X only few men", dok je jedini potentni lik, Wolverine dobio svoju franšizu koja sad broji vec dva financijski uspješna nastavka, u kojem onaj ORIGINS, kreativno malo bode oci. Tako su u studiju došli do ideje da se prica po uzoru na BATMAN BEGINS, vrati na poceTAK, k svojim korijenima. U redateljsku stolicu je sjeo provjereni Matthew Vaughn(STARDUST, KICK-ASS) i iznjedrio jedan od boljih superherojskih filmova naslovljen X-MEN: FIRST CLASS, koji je okupio tada, zvijezdice u usponu, Jennifer Lawrence(IGRE GLADI), Michaela Fassbendera(SHAME, 12 GODINA ROPSTVA), Jamesa McAvoya(WANTED), Nicholasa Houlta(WARM BODIES) i našao im mjesto u vrlo dobrom scenariju, koji nije zahtijevao uplive nikoga od bivših nositelja uloga(Patrick Stewart, Ian McKellen, Halle Barry..), osim u simpaticnim cameo ulogama, kao primjerice Hugh Jackman, koji je time pokazao zahvalnost prema liku i franšizi koja mu je dala šansu u mainstreemu i pretvorila ga u jednu od vodecih glumaca današnjice, a sve zbog toga što tada angažirani za ulogu Wolverina, Dougray Scott, nije mogao uskladiti termine snimanje s NEMOGUCOM MISIJOM 2, u kojoj jeigrao glavnog negativca. S tim kazanim, dolazimo do recentnog, trenutno poslijednjeg nastavka, naslovljenog X-MEN: DANI BUDUCE PROSLOSTI, u kojem su se vratili, i ostali svi. Naime, u redateljsku stolicu je ponovno sjeo Bryan Singer, dok glumacku postavu cine skoro svi likovi iz prva tri ostvarenja i skoro svi likovi iz reboota FIRST CLASS, tako cineci jednu od zvijezdanijih glumackih postava jednog filma u poslijednje vrijeme. Sama prica je malcice kompleksnija i kompliciranija, u kojoj nalazimo svijet u ruševnom stanju, do kojeg je doveo rat izmedju, od ljudske strane proizvedenih strojeva naziva Sentineli, i mutanata, koji se sada skrivaju  po ruševinama tražeći riješenje. Nakon sto su shvatili da je prijelomni trenutak bilo ubojstvo izumitelja Sentinela, Traska(Peter Dinklage), od strane Mystique(Jennifer Lawrence), Profesor X(Patrick Stewart), Magneto(Ian McKellen), Storm(Halle Barry) i jos nekolicina X-men novopridoslica odluci poslati, putem nekakve mentalne hipnoze, Wolverina u prošlost, kako bi sprijecio spomenuto ubojstvo, pa samim tim i rat, koji je covjecantvo doveo do ruba egzistencije. Zanimljiv scenarij je djelo Simona Kinberga(Sherlock Holmes, Skakac), Jane Goldman(X-MEN:FIRST CLASS, ŽENA U CRNOM) i Matthewa Vaughna, koji su zajednickim snagama uspjesno spojili mnogobrojne likove u jedno potetntno ostvarenje. Jos jedan problem koji je pametan scenarij rijesio, jesu produkcijski troškovi, koji zbog mnogobrojnosti glumackih zvijezda u filmu i njihovih honorara, nisu mogli biti visoki, tako da je prica bazirana vise na dijalogu a manje na vizualnoj ekstravaganci, morala prevladati. Upravo je to riješenje, postao mali problem, jer je mladja publika navikla na pikseliziranu akcijsku besmislenu prevlast, ostala zakinuta, dok film u svojem trajanju od 131 minutu nudi možda samo jednu, onu finalnu bravu blockbustersku scenu, dok je ostatak filma, više scenaristicko povezivanje i dijaloška karakterizacija glavnih aktera ovog filma, Profesora X, Wolverina, Magneta, Mystique, i manjim dijelom Beasta i Quicksilvera(Evan Peters), koji je pravo malo osvježenje u žanru. Scenarij protiv piksela, tako bi se najbolje mogao okarakterizirati ovaj film, koji s tim principom možda gubi mnogobrojnu mladju publiku željnju vizualnog spektakla, ali zato povraca povjerenje starijih X-Men fanova, i mozda stvara neke nove, dok pozitivna kritika putuje od usta do usta. Iako je, kao sto sam vec rekao, film cijepljen od konstantne akcije, jedna potpuno druga akcija prevladava u filmu, ona karakterna, koja se kroz citav film, poput dijelova puzzla spaja u cijelokupnu sliku, koju dobijemo nakon odgledanog, a koje bi mogla kulminirati u vec najavljenom nastavku, X-MEN-APOKALIPSA, koji bi vjerovatno, baš poput X-MEN 2, trebao idealno ukomponirati vizualne ekstravagance(u kojima je ostao malo dužan u recentnom ostvarenju) i odlicnu ideju i scenarij, kakvog je eksponirao u ovom filmu. Ništa, samo cu kazati, da je ovo film koji zaslužuje vašu potpunu pažnju, i kao takav nudi odlicnu karakternu studiju glavnih likova, njihovih motiva i duhova koji ih progone, dok spajajuci likove i price, plovi k necemu vecem, eminetnijem i finalnijem, a to ce vjerovatno biti vec spomenuti najavljeni nastavak. Pogledajte, necete pozaliti.

Read more »